
Ovog Pančevca rođenjem, znam već godinama kao lekara koji
je radio u Beogradu, a živeo u Pančevu. Međutim, jednog dana sretnemo se
na ulici i Đorđe reće da je najzad jedno podkrovlje uspeo posle mnogo rada
da pretvori u stambeni prostor i da sada živi sa porodicom stalno u Beogradu.
„Gde“ ~ pitam. „Kod Radio Beograda; samo kad sam se rešio onog svakodnevnog
prelaženja preko zakrčenog mosta,“ ~ odgovara Kontić.
Jedno vreme bio je i v.d. direktora beogradske Očne klinike. Znao je čime
se bavim i predložio je imena nekih starijih lekara za koje je znao da su
svojim radom ostavili trag koji vredi zapamtiti, nešto kao živi „medicinski
muzej“ i predložio da ih snimim. Bilo je to 1995. godine. Pošao sam tim
tragom i zaista sreo nekoliko zanimljivih ljudi koje ćete moći da ćujete
i vidite na stranicama ovog sajta.
Kada sam januara 2004. vodio emisiju „Nevidljivi ljudi“ koja je u celini
bila posvećena godišnjici Radio Beograda, pitao sam sada našeg suseda dr
Kontića kakva su njegova sećanja na radio. Ovaj uvek odmeren, pribran i
elegantan gospodin čija je strast medicina, bez dvoumljenja je prihvatio
da govori na radiju o radiju.
Moje slobodno tumačenje njegovog prezimena, Kontić, odvelo me je do „Leksikona“
Milana Vujaklije gde je pisalo da je „vikont“ francuska plemićka titula
između grofa i barona... Ne bi me iznenadilo kada bi u ovoj slobodnoj interpretaciji
nastanka prezimena dr Đorđa Kontića bilo neke istine bar kada je ovaj „domaći
plemić“ u pitanju.
Slušaj:
Postavljeno: decembar 2009.