
Milan Bunjevac - Sećanje na Zlatana Dorića
Slušaj:
Aristotelovci i ostali
Čak i kad izgleda da su bezvremeni, likovi i zbivanja u jenom pozorišnom
komadu uvek pripadaju nekom vremenu, makar to bilo i današnje. No u ovom
poslednjem slučaju gotovo svi smo aristotelovci i ne postavljamo pitanje
istinitosti nego verovatnosti. Naime, taško da bi se danas našao iko ko
bi pri zdravoj pameti uobrazio da su mu poznate sve istine u i o njegovom
vremenu, ali se zato većini nas čini da dobro zna šta je moguće i verovatno
u naše vreme jednostavno zato što živimo u njemu. Sve se, međutim, iz temelja
menja čim se dramski pisac odluči da likove i događaje svoga komada smesti
u neku od proteklih epoha. Svesni da u tom slučaju ne možemo računati na
svoje neposredno iskustvo koje nam je u slučaju našeg vremena izgledalo
sasim dovoljno, obraćamo se za pomoć istoriografiji koja, međutim, pretenduje
da utvrdi istinu o minulim vremenima, a ne ono što je verovatno. Suočena
uglavnom s nepotpunošću i nepouzdanošću podataka, ona je, doduše, najčešće
prinuđena da se zadovolji samo verovatnim, ali to nužno zlo nerado priznaje
jer je u suprotnosti s njenom osnovnom vokacijom i želi da veruje da je
ono samo privremeno. Uprkos svim nedostacima, ona pruža preveliko obilje
informacija da bi nestručnjak njima mogao vladati u celovitosti. Zato svako
od nas spontano vrši selekciju među raspoloživim materijalnim činjenicama
i hronološkim reperima kako bi od njih oblikovao sopstvenu sliku istoijski
verovatnog. Pa ipak, budući da je ova slika pojednostavljenih obrisa i smanjene
dubine reljefa načinjena na osnovu onoga što u datom trenutku istoriografija
smatra manje-više utvrđenim i s obzirom na ugled koji ona uživa, najčešće
smo skloni da svoje predstave o istoriji smatramo mnnogo tačnijim i pouzdanijim
nego što to one u stvari jesu. I tako se mnogi odjednom zaboravljaju i počinju
da govore o istorijskoj istini prenebregavajući pritom činjenicu da je sa
stanovišta pozorišne umetnosti ona bar isto toliko irelevantna koliko i
istina o savremenim događajima - jedino što je bitno je to da prikazani
likovi i zbivanja deluju ili izgledaju istinito, što će naprosto reći da
budu verovatni, po istom principu koji važi i za savremene likove i zbivanja.
A to se postiže jednostavno izbegavanjem da se dođe u kontradikciju s podacima
koji se smatraju utvrđenim, uslov koji Jelena Anžujska Radoslava Zlatana
Dorića u potpunosti ispunjava.