Pre pet godina sretne me glumac Mika Pavićevič i predloži
da načinim dokumentarac o Zlatanu Doriću. Znao sam Dorića od ranije. To
nije loša ideja, mislio sam, ali “ima vremena”, “uradićemo”. Tako su prošle
opet neke godine, dok se poslom nisam našao u Zrenjaninu. Na repertoaru
pozorišta: “Jelena Anžujska”. Reditelj i pisac komada: Radoslav Zlatan Dorić.
Tako sam neplanirano otišao u zrenjaninsko pozorište. Šta je pozorišni kriričar
Goran Cvetković rekao o ovoj predstavi možete čuti.
Odmah posle predstave pozvao sam telefonom Cvetkovića pa se ispostavilo
da i Cvetković i ja isto mislimo o komadu. Pa povratku u Beograd odmah sam
potražio Dorića.
Bio je to čovek ljubazan kao pre, ali sa izmenjenim glasom, ne onim divnim
karakterističnim baritonom kojim je plenio slušaoce. Video sam da sam zakasnio.
Potražio sam njegov izvorni glas u redakciji “Trezor” TV Beograd i dobio
snimak iz 2001. godine gde je Dorić izvorno govorio o knjigama. Čućete i
ovaj snimak, ali i snimak koji sam načinio te večeri krajem 2009. u njegovom
stanu u Beogradu.
Ova postavka koju sada gledate i slušate na sajtu, je omaž Radoslavu Zlatanu Doriću, snimljen u Zrenjaninu i Beogradu. Doriću nisam stigao da pokažem za njegovog života šta sam uradio.

