Lako i brzo  |  Početna

english YouTube facebook

Po izboru urednika sajta Dragoslava Simića

Advokati

Piše Todor Kuljić

U Briselu, centru EU, protesti radnika zbog pojačanih nameta kapitala, u Srbiji štrajk advokata, ali ne protiv eksploatacije, nego zbog ugroženosti druge vrste. Ko je ovde žrtva? Ako se pod žrtvom u najširem smislu reči razume ona grupa ili pojedinac koji pretenduje na obeštećenje zbog uskraćenih prava, onda nije teško uočiti da se centar Evrope i viktimološki razlikuje od svoje periferije. Moralnopravno obrazloženje štrajka srpskih advokata jeste teza da im je zakinuto pravo na dobit. Ugrožava ih država, a u sporu sa njom advokati ističu notare kao nelojalne i nepravedne konkurente. Ovi, nisu direktno apostrofirani kao krivci, nego je glavni dželat država, tj. ministar pravde koji je dao široka ovlašćenja notarima. Ministar uzvraća da je štrajk sprega politikanata i tajkuna. Ko je bliži istini?

Treba otvoreno reći da se advokati ponašaju sasvim u skladu sa vrednostima koje režim ističe kao poželjne. U štrajku polaze od ogoljenih tržišnih načela neoliberalizma, braneći pravo na vlastiti monopolski položaj koji nikako ne žele da dele sa notarima. Neuvijen je zahtev advokata za uklanjanjem konkurenata u ostvarenju cehovske finansijske dobiti. Oni samo slede autentična načela kapitalizma. Ne dovode u sumnju temeljnu nepravdu neoliberalizma, nego je samo svojim ponašanjem potvrđuju. U neoliberalizmu, naime, svako se može legalno prikazivati žrtvom ukoliko mu je uskraćeno pravo na uvećanje profita. Zato što nema antiprofitne solidarnosti, teško je advokate jednostavno eliminisati kao fiktivne žrtve. U sistemu koji visoko drži zastavu profita oni zapravo i jesu žrtve. Nikako fiktivne, nego sasvim realne. Advokati ne dovode u pitanje sistem, ne daj bože, nego samo hvataju režim za reč. Kažu, kao i vi i mi jesmo za profit, ali dajte i nama deo kolača. Nisu advokati detonatori promena, daleko bilo. Ne čuje im se glas u tranziciji protiv socijalne nepravde. A nekada je u ovoj slobodnoj profesiji bilo disidenata. Danas je ista uglavnom lobi za bogaćenje.

Nikakve dublje promene advokatski ceh ne zagovara. A i što bi? Pravda je danas procedura, a ne solidarnost. Advokati su virtuozi procedure, a ne braniči pravde. Proceduralno je moćan onaj ko je kadar da plati. Sirotinja je proceduralno nemoćna. Pravda je tu samo rastegljiva kamuflažna retorika. Nema advokata na radničkim štrajkovima. Bože moj, nismo komunisti. I zašto nam onda pravite probleme, opominju ministra, kada smo na istoj strani barikade? I ministar brani profitabilnost, ali na drugi način. Uprkos razlikama, sukob ministra i advokata jeste sukob unutar iste kuće. Ministar na advokate gleda kao na mangupe iz vlastitih redova. Advokatima je jasno da je ministar njihov čovek, ali samo dok ne počne da im sužava monopol na dobit. Dakle, advokati kritikuju ministra, ali zdesna. Desno jeste zgrtačko, ali je danas normalno. Zašto?

Gledano odozgo, svaka epoha ima vlastitu viziju prirodnog prava: nekada je to bilo opšte pravo siromašne većine, a danas je isto monopol profitabilno kadre manjine. Danas si legitimniji što si profitabilniji. Ugledniji si što si više zgrnuo, i to nije izopačeno nego prirodno pravo neoliberalizma. Njegov nizak, ali solidan temelj. Pozitivistički gledano, svaka norma koja stvara nejednakost, a nije problematizovana, ima status prirodnog prava. Danas je neograničeno sticanje vrh prirodnog prava na koje se kao na Bibliju pozivaju srpski advokati. S razlogom. Nimalo cinično i nimalo ironično. Viktimološki gledano, pretrpljena patnja advokata ima isključivo finansijski predznak. Ugrožena im je dobit, sveto načelo. Kako izgleda, sužavanje kanala za sticanje veće dobiti, tog samorazumljivog neoliberalnog prirodnog prava, jeste najrealniji smisao tvrdog nepopuštanja advokatske komore. Sve drugo je dizanje magle.

Štiteći monopol na profitabilnost advokati ističu nove izdajnike. Ne mare oni za konzervativce koji viču ako zaboravimo naciju, crkvu i tradiciju, izdaćemo sebe. Niti za levicu koja šapće izdaćemo sebe ako zaboravimo građane, bednike svih vrsta koji spavaju ispod mostova. Ne, advokati su markirali vlastite izdajnike - štrajkbrehere, kolege koji žele da rade. Ovi drugi rizikuju isključenje iz komore, ali i moralnu anatemu. Štrajk srpskih advokata počeo je kao legalno sredstvo pritiska na državu, ali postupno prima i moralnu boju jer se nekoliko karakterističnih društvenih uloga snažno moralizuje. Retorika sukoba vrti se oko štete i oko uzurpacije monopola na dobit. Ne oko klasne niti oko nacionalne nepravde, nego oko zakinutosti. Malo je reći da su pomenuti sukobi u pravosuđu nužni deo tranzicije koja je uzdrmala i izvrnula ključne društvene vrednosti, kao što su solidarnost i profesionalizam, i koja je unela haos i novu viktimizaciju društvenih uloga. Treba dodati da onaj ko neće da govori o izopačenim vrednostima kapitalizma nema prava da kritikuje advokate.

Postavljeno: novembar 2014.

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Srodni link: Autor sajta / english   YouTube   facebook

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Ako želite lako i brzo da se snađete na sajtu kliknite na početna slova abecede.
Ovaj način omogućiće da lako pretražite sadržaj sajta.

A    B    C    Ć    Č    D    Đ        E    F    G    H    I    J    K

L    Lj    M    N    Nj    O    P    R    S    Š    T    U    V    Z    Ž

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana