Oprema stranice i radio emisija Dragoslav Simić urednik sajta
Naš sajt www.audioifotoarhiv.com je nekomercijalan. Izdržava se od dobrovoljnih priloga. Podržite ga donacijom.
Adresa urednika: Dragoslav Simić sicke41@gmail.com
ПРАВО НА ИСТОРИЈУСавремена македонска историја бележи да су српски војници у балканским ра-товима били „окупаторска војска". У календар значајних догађаја који би се ове године славили на савезном нивоу, није унет предлог да се 75 година од избијања балканских ратова уврсти у савезну прославу. Међутим, занимљиво је чути и другу страну. То су некада-шњи борци из тих ратова, Темељко Јовановић, рођен у Македонији, сада стогодишњак, и Марко Миловановић који није дочекао да чује и ова нај-новија тумачења. Они ће говорити о рату, а не о „праву на историју". У документарној емисији Другог про-грама Радио-Београда која се емитује вечерас у 18 сати, о овој теми рећи ће више и историчар доктор Петар Опачић. Уредник емисије је Драгослав Симић. |
U porodici Lazarević i Blagojević iz Beograda, čija se kuća nalazi u delu Beograda koji se zvao “Činovnička kolonija”, sagrađena 1933. godine, projektant Rajko Tatić /1900 ~ 1979/, jedan od projektanata Starog sajmišta, iz smera Autokomande prema Trošarini, sa leve strane od Zvezdinog stadiona, sačuvan je tonski zapis učitelja Marka Milovanovića, njihovog dede i pradede, rezervnog oficira koji je bio učesnik Kumanovske bitke oktobra 1912. godine.
Slučaj je hteo da sam ja snimio učitelja Milovanovića, tada već u dubokoj starosti, u njegovoj kući, u kraju koji sam opisao, 1983. godine.
Marko Milovanović umro je u 1985. godine. Prema dokumentaciji koju prilažem, iz najave u Politici, vidi se da je moja emisija “Pravo na istoriju”, emitovana 4 godine kasnije, onda kada je Socijalistički Savez Srbije odlučio da se u program republičkog obeležavanja godišnjica uvrsti i proslava Kumanovske bitke. Tako je bilo moguće snimiti i emitovati na državnom radiju, Radio Beogradu, emisiju “Pravo na istoriju”. Koristio sam svoj snimak, ali samo deo onoga što je Milovanović govorio 1983. Snimak koji možete čuti na sajtu je integralan u trajanju od 30 minuta.
Kako to ponekad biva, emisija je izgubljena, ali Mikica Lazarević unuka, sačuvala je kasetu sa snimkom koji sam načinio sa starim učiteljem.
Tako je bilo moguće opremiti ovu stranu uz fotografije iz porodične arhive koje vidite, potpisane rukom Marka Milovanovića.
Učitelj Milovanović napisao je svoju opširniju biografiju takođe rukom, koju donosimo u celini.
Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.
Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com
Slušaj: (mp3)
Napomena priređivača:
Ovo je šira verzija koju je Marko Milovanović ispisao olovkom rukom.
Vremenom, zapis olovkom se delimično obrisao, a papir je oštećen. Nepotpisane
fotografije su takođe iz porodične zbirke Marka Milovanovića na kojima
je on sam ili sa drugovima, iz Balkanskog i Prvog svetskog rata.
Rođen sam 25. januara 1887. godine kao peto dete po redu od oca pokojnog Avrama Milovanovića prote i majke pokojne Perside rođene Živković iz Aleksinca i to u Boljevcu ispod planine Rtnja.
Za vreme Radikalske bune 1883. godine moj pokojni otac, kao učesnik ove, kao mlad sveštenik, bio je uhapšen i osuđen na smrt, a potom pomilovan na 20 godina robije, od koje je dve i po godine odležao u Beogradskoj tvrđavi. Posle odležane robije pokojni otac dobio je za paroha u Boljevcu (koji je tada smatran za srpski Sibir jer je bio van železničke pruge), gde sam i ja rođen. Zatim je premešten u Aleksinac gde je živeo do svoje smrti.
U Aleksincu sam završio svoje školovanje: četiri razreda osnovne škole, 4 razreda gimnazije i četiri razreda učiteljske škole, koju sam završio 1906. godine. U avgustu iste godine dobrovoljno sam stupio u đačku četu u Beogradu i februara 1907. godine izašao iz iste sa položenim ispitom rezervnog podporučnika (nečitko).
Prvo učiteljsko mesto bilo mi je Podgorac ispod planine Bukovika u blizini (nečitko) crkve i Svetog Petra kod koje je sahranjen 1877. godine za vreme zbega (u Srpsko turskom ratu) moj pokojni deda prota Marko Milovanović, čiji je grob sa kamenom pločom do danas vrlo lepo očuvan.
1911. godine 26. avgusta venčao sam se u Aleksincu sa Dušankom rođenom Nikolić iz Kragujevca, ćerkom pokojnog Andre, bivšeg sreskog načelnika i Julke rođene Mladenović. U Podgorcu sam službovao do 1913. godine kada sam posle Drugog bugarskog rata premešten sa ženom u Prćilovcu kod Aleksinca.
1912. godine otišao sam u Balkanski rat, učestvovao na Kumanovskoj bitci kao rezervni poručnik ađutant Četvrtog bataljona XVI pešadijskog puka, Cara Nikole II pa sve do svršetka ovog i drugog bugarskog rata juna 1913. godine.
Na početku svetskog rata 1914. godine stupio sam kao komandir čete u XVI puku koji se nalazio u Nišu. Za vreme ovog rata u Srbiji učestvovao sam u borbama na Ceru, Kolubari, (Cerova glava), u povlačenju 1915. ka Gnjilanu, Kosovu i Peći, zatim preko Albanije sa svojom jedinicom prešao preko Vezirovog mosta, Leša, Drača i Valone, gde sam se uputio za Krf.
Na Solunskom frontu učestvovao u borbama na (nečitko) Crnoj Reci, Čukama, kota 1012. a u ofanzivi na kod .. (nečitko).., Venac, Kumanovu, Velesu, Stobi , Vranju, i Nišu. U blizini Niša kod Kurvin grada iz sela Rudna glava u borbi zarobio jednu nemačku polubateriju i zato nagrađen i odlikovan ordenom Beli orao sa mačevima, V stepen.
1918. godine kao komandir čete u VII divizijskom puku ušao sa istim u Beograd, a zatim u Zemun. Demobilisan sam decembra 1918. godine.
Posle rata službovao sam sa svojom ženom u Prćilovcima do maja 1925. godine kada sam premešten za školskog nadzornika u Kruševcu.
U Kruševcu sam službovao kao školski nadzornik i vršio dužnosti oblasnog školskog nadzornika sve do 1931. godine kada sam po svojoj molbi premešten za Beograd. U Beogradu sam bio do 1933. godine učitelj u Domu za zaštitu i vaspitanje dece, a novembra iste premešten sam za upravnika osnovne škole Janko Veselinović na Dorćolu u Beogradu.
Škola Janko Veselinović, snimak iz 1935.
Odlikovan sam u srpsko-turskom ratu 1912. godine srebrnom medaljom za hrabrost, u srpsko-bugarskom 1913. godine zlatnom medaljom za hrabrost, u svetskom ratu zlatnom medaljom za hrabrost i francuskim ordenom za hrabrost, a posle rata Belim orlom sa mačevima i Sv. Savom V reda.
Juna 1939. godine
Velika Plana
Marko A. Milovanović
Postavljeno: novembar 2012.
Pročitajte:
Alkohol
u Balkanskom ratu, dr M. Đ. Popović
Predavanje držano na XIV. Međunarodnom kongresu protivu alkoholizma držanog u Milanu od 21-28 septembra 1913. godine.
Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.
Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com
Autor sajta | Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača sajta www.audioifotoarhiv.com
sicke41@gmail.com sajta |
Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica
Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.