Mladen Onica sa unukama
Mladena Onicu nisam nikad lično upoznao, emisiju u kojoj Onica govori sa nekoliko pesama koje peva Onica, poslao mi je Đorđe Sibić 1995. godine koji je tada vodio emisije na svom zakupljenom radiju u Melburnu.
Međutim, kako valjda ništa nije slučajno, kod zajedničkog prijatelja Jožice rođenog Zemunca, upoznao sam davno njegovog kuma ing Savu Pavlovića.
Na jednom Božiću kod Jožice krajem devedesetih, u razgovoru, Sava koji je znao da se interesujem za naš “prekomorski svet”, rekao mi je da ima ploču sa snimcima osam pesama koje je u Australiji snimio njegov ujak Mladen Onica 1950. godine. Tako su se poklopile dve informacije, emisija o Onici koju sam ja imao i ploča sa starogradskom muzikom na kojoj peva Onica, koju je imao Sava.
Slušaj 1: (mp3)
Slušaj 2: (mp3)
Ploča nije bila komercijalna i iz porodičnog kruga ta muzika nikad nije izašla, recimo na talase nekog radija u Srbiji odnosno Jugoslaviji.
Decembra 2011. godine, zanolio sam Savu da mi napiše nešto o rođaku Mladenu i njegovoj muzici koju ima. Sava mi je poslao ovaj mail, ali je dao i njegovu fotografiju i dve sačuvane čestitke. Sve donosim u izvornom obliku.
Slušaj 3: (mp3)
Slušaj 4: (mp3)
Dragane zdravo,
Mladenov deda Mitar Onica je živeo u našoj sadašnjoj
kući u Grobljanskoj . Tu mu se rodio i otac Boško koji je radio na Železnici,
pa je sa službom bio u Grubišnom polju kod Vukovara gde se i oženio
sa Angelinom.
Mladen je odrastao u Zemunu i u Beogradu u stanu u ulici Admirala Geprata.
Stana se sećam i ja. Na 4. spratu velika mesingana tabla, pisalo je:
Boško Onica, Viši Savetnik Državne železnice. O otmenosti i finoći porodice
sam upamtio podatak da se za slavskom trpezom, lagano pileća noga čistila,
nožem i viljuškom.
Mladen je upisao Zemunsku gimnaziju 1931. godine, a potom Vojnu akademiju
te je II Svetski rat dočekao kao oficir Kraljevske vojske. Pošto je
njegova tetka Julka, (moja baba po ocu), stalno živela u ovoj kući,
Zemun i Beograd se u njegovoj istoriji prepliću. Za vreme rata se oženio
i dobio ćerku Gordanu (izuzetno lepu crnku), koja je u ono vreme zapala
za oko Ambasadoru Venecuele koji je po završetku službe u Beogradu,
odveo kući u Venecuelnu, gde verovatno i sada žive.
Mladen je tokom rata bio u Nedićevoj straži i emigrirao je u Australiju
1945.
Kao što znaš, radi toga su i pesme na ploči iz Australije, upućene majci,
supruzi i ćerki, imale toliki uticaj na preostale Beograđane i Zemunce
(Između ostalih i na Majku i Oca Salaćaninovih sa kojima je pevao u
raznim horovima).
Ako se setim još nekog detalja javiću.
Pozdrav
Sava
Potražio sam i Miku Salaćanina, koga Sava pominje, zajedničkog prijatelja Jožice i Save, a Mika koji nije iz “sveta mailova”, ispričao mi je telefonom da je njegov otac Milan Salaćanin bio najbolji prijatelj sa Onicom pre Drugog svetskog rata, poznatim pevačem iz Zemuna. Milan i Mladen, pevali su zajedno u Jugoslovenskom pevačkom društvu osnovanom u Zemunu, tridesetih godina XX veka, duhovnu i svetovnu muziku, nedeljom u Bogorodičinoj crkvi u Zemunu, a dirigent je bio znameniti Zemunac, Ljudevit Kiš.
Slušaj 5: (mp3)
Slušaj 6: (mp3)
Ako budete pažljivo slušali pesme koje peva Onica, zapazićete da izgleda kao da su snimljene pre Drugog svetskog rata u Beogradu. Tehnika pevanja i sviranja nisu se promenili ni u Australiji. Jednostavno Mladen Onica i njegovi prijatelji muzičari iz orkestra 1950. kada je snimak nastao, nisu imali na kog da se ugledaju na novom kontinentu, pa se njihovo muzičko pamćenje vezuje za zemlju u kojoj su rođeni.
Slušaj 7: (mp3)
Slušaj 8: (mp3)
Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.
Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com
Postavljeno: januar 2012.
Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti
Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.