Početna  |  Kontakt Simić

english YouTube facebook pretraga

Istorija iz fioke

27. mart 1941. Beograd u zoru

Major Nikola Kosić: kako je osvojena kratkotalasna radio stanica u Beogradu

Naš sajt www.audioifotoarhiv.com je nekomercijalan. Izdržava se od dobrovoljnih priloga. Podržite ga donacijom.
Adresa urednika: Dragoslav Simić sicke41@gmail.com. Budite prvi koji će svojim novčanim prilogom podržati ovo kulturno dobro kome zbog nedostatka sredstava preti gašenje.

Piše Dragoslav Simić

Kulturni dodatak Politike, subota, 26. mart 2022.

27. mart 1941. Beograd u zoru

27. mart. Zora

Životna priča Nikole Kosića počinje događajima koji su prethodili 27. martu 1941, a završava se događajima koji su ispunili godine nakon smrti Josipa Broza Tita.

Nikola Kosić, major Vojske Kraljevine Jugoslavije, jedan od organizatora puča 27. marta 1941, živeo je u emigraciji u Americi od 1950. godine. Vratio se u zemlju 1994. godine.

Dragoslav Simić

Istorija iz fioke

Doneo je sa sobom veliki arhivski materijal o životu i radu srpske emigracije u SAD. Kao pravi profesionalac ništa nije prepuštao improvizaciji i varljivom pamćenju. Bio je ličnost čiji se iskazi svrtavaju u prvorazredne izvore usmene istorije. Ostavio je svedočenje o puču 27, marta 1941, o kapitulaciji zemlje, o životu u nemačkom zaroblljeništvu. Upoznao sam ga u Čačku 1996. gde je živeo sa svojom porodicom. Sarđivao sam sa Kosićem do kraja njegovog života. Bio je projugoslovenski opredeljen. Rođen 1907, umro je 2004. godine.

Major Živan Knežević bio je određen za organizovanje puča u Beogradu, a profesor francuskog jezika Radoje Knežević njegov brat, za razgovor s političarima. General Simović je bio autoritet, poznat kao čovek koji je nekoliko puta ispoljio svoje neslaganje s politikom kneza Pavla, iako je bio načelnik Generalštaba. Živan Knežević bio mu je šef kabineta. Simović je otišao sa položaja načelnika generalštaba na vrlo nepopularan način. Opisaću to.

Kakve su bile političke prilike? Vladalo je opšte uzajamno nepoverenje Srba i Hrvata u vojsci. To je iskazivao na neki način i sam Simović. Kao načelnik Generalštaba, sastavio je ratni plan i podneo ga vrhovnom komandantu knezu Pavlu, ali je u tom ratnom planu napisao: „Trupe pod brojem tim i tim u slučaju rata neće se boriti“. To su sve bile hrvatske trupe. Kad je to dobio, knez je pozvao predsednika vlade Cvetkovića i potpredsednika Mačeka i rekao: „Evo šta kaže načelnik Generalštaba". I Cvetković i Maček bili su saglasni da načelnik Generalštaba mora da se razreši dužnosti. To mi je pričao Živan Knežević, šef kabineta generala Simovića. „Izađe Vojni list — priča dalje Živan — Pročitam: načelnik Generalštaba Dušan Simović — smenjen. Dolazim Simoviću na referisanje: Gospodine generale, vi niste više načelnik Generalštaba. Evo vam Vojni list, a Simović će: „Ja mojoj kuvarici Mariji dajem otkaz na šest nedelja, a oni meni ovako...“

Zgrada na uglu ulica Nemanjine i Kneza Miloša, danas Ministarstvo inostranih poslova Republike Srbije
Zgrada na uglu ulica Nemanjine i Kneza Miloša, danas Ministarstvo inostranih poslova Republike Srbije

Puč da, ali bez privilegija

Da se vratim na događaje iz meseca marta 1941. Živan dolazi k meni i pita šta mislim, pristajem li na učešće u puču. Šta imam da mislim — kažem mu, slažem se potpuno u svemu.

Od početka razgovora sa Živanom imao sam na umu ono što su uradili „crnorukci" 1903. godine, kako su se organizovali i postali kao neka izdvojena grupa, što je podelilo oficirski kor. To se osećalo u Balkanskim ratovima 1912, 1913. i u Prvom svetskom ratu. To je nanelo velike štete kompaktnosti oficirskog kadra. Zato sam rekao: „Živane, pazi dobro! Nema unapređenja i odlikovanja ako srećno završimo posao, jer radimo narodnu stvar i to nam je dužnost. Drugo, niko ne sme da bude ubijen, osim ako to zadatak specijalno ne zahteva. Treće, kad izvršimo stvar, svako treba da se vrati u svoju jedinicu“.

Da se vratim na događaje oko puča.

Osvajanje kratkotalasne radio-stanice

Primio sam zadatak da sa svojom jedinicom obezbedim Ministarstvo vojske i Generalštab u Nemanjinoj ulici kao mesta sigurna za konferencije i sastav nove vlade. Uspeo sam da uđem bez ikakvih nereda u zgradu. Svi su, počev od dežurnog oficira, dežurnog podoficira, odmah pristali na saradnju sa mnom. Predali su sve ključeve od pojedinih zgrada. Ja sam imao potpuno u rukama Ministarstvo, kad je Živan Knežević došao oko dva sata u zoru s trupama. Vojnike, gardiste, postavio sam na svako stražarsko mesto. Tako je osigurano Ministarstvo.

Pri planiranju imali smo u vidu da postoji radio-stanica u Makišu. Niko nije znao da postoji stanica i na petom spratu Ministarstva šuma i ruda u Nemanjinoj ulici./Sada Ministarstvo spoljnih poslova/. Pošto sam obavio zadatak, dođem do Danila Zobenice, koji je bio sa tenkom na raskrsnici ulica Kneza Miloša i Nemanjine i sa njim razgovaram. Priđe mi jedan poručnik gardista i prenese da neki građanin pita da li znamo da se gore nalazi kratkotalasna radio-stanica, koja uskoro treba da počne sa emitovanjem. Ta kratkotalasna stanica davala je vesti za ceo svet na različitim jezicima. Bili su zastupljeni engleski, francuski, ta- lijanski, grčki itd. Imao sam nekoliko gardista kao pratioce. Na dan 27. marta, izjutra oko 4 sata, u vreme kad je tek počelo da se razdanjuje, dođemo do Ministarstva šuma i ruda . Na vratima ove velike zgrade stoji div od čoveka, žandarmerijski narednik-vodnik, brka, naoružan. Priđemo mu. „Ko ste vi? — pita. — Šta hoćete?" Ja mu odgovorim: „Vlada Cvetkovića je smenjena, obrazovao je vladu general Simović" itd. Taj čovek samo othuknu, prekrsti se i veli: „Hvala Bogu, gospodine majore". Otvori mi vrata i mi prođosmo. Ubaci nas čovek u lift. Dođosmo do petog sprata. Pritisnem zvonce. Pojavi se jedna gospođa. Kad je ugledala mene i vojnike, hoće da zatvori vrata. Ja podmestim nogu, ona ode. Otvorim,hodnik. Unutra je bilo tamno. Vidim desno neki aparat zvrči, jedna sijalica. Odjedanput, iz svih susednih soba, levo-desno, izađoše ljudi i žene — spikeri za pojedine jezike. Gledaju oni mene, gledam ja njih. Oni se čude šta će vojnici ovde. Objasnim im, a oni počeše da se ljube među sobom.

Objavljena je kapitulacija

Događaji su se odvijali munjevitom brzinom. Već 2. aprila 1941. krenuo sam u moju ratnu jedinicu, otišao u selo Komoran, našao moj puk, organizovao bateriju i čekao rat. Petog aprila dočekao sam u Drenici naredbu ministra vojske Bogoljuba Ilića da se hitno vratim jer sam postavljen za komandanta III bataljona II puka Kraljeve garde. Dolazim k mom komandantu Vučkoviću i kažem: „Gospodine pukovniče, ja neću da idem, ostajem tu“. On mi kaže: „Gospodine majore, ja vas razrešavam dužnosti i vi ste u tom slučaju ratni begunac“. Morao sam sa Kosova da se vratim u Beograd. Voz iz Skoplja, koji ide za Beograd, stiže oko osam sati na stanicu Kosovo Polje. Tu je masa naroda, naslagana neka artiljerijska municija, na drugoj strani neke benzinske kante, opšta gužva. Odjedanput, dok čekamo, preleću „štuke“. Još ne znamo ništa. Naš pomoćni aerodrom bio je u blizini. Sravniše sve. Sad možete da pojmite paniku koja je nastala na stanici. Čekamo voz do četiri sata posle podne. Ulazim u kupe prve klase, koji mi sleduje kao višem oficiru.. Iznenada se vrata moga kupea otvaraju. Ko ulazi unutra? Moji klasni drugovi — Zvonko Vučković, Smiljanić i Sava Kovalinka. Oni su pobegli u Grčku i sad se vraćaju odatle da se pridruže svojim trupama pošto je izvršen puč.

Kad je objavljena kapitulacija, dobio sam naređenje od komandanta puka Simića da to saopštim vojnicima i oficirima. Naređeno je i potpisano da se vojska razoruža. Nemačke vlasti naredile su da im se jugoslovenski oficiri prijave. Kako sada da to saopštimo vojnicima koji su bili rešeni da se bore. Kapitulacija je bila grom iz vedra neba. Naravno, nismo im rekli da treba da predaju oružje. Rekli smo im da idu u svoje srezove i da, na licu mesta, sa svojim drugovima i oficirima koji su tamo, reše taj pro- blem. Naravno, običan vojnik teško je to mogao da shvati, a da ne govorim o podoficirima i oficirima. Ali, tako je moralo da bude...

Nije bilo lako ni meni, ni mojim drugovima, da podnesemo to degradira- nje. Ali smo bili svesni da nismo ništa prokockali, da nismo ništa uradili čime bismo opteretili svoju savest, nego smo postali žrtve Nemačke kad je nastupila okupacija. Mi smo pobeđeni, i morao sam da zaboravim da sam bio komandant bataljona kraljeve garde. Morao sam da zaboravim da sam bio nastavnik u Vojnoj akademiji, morao sam da zaboravim da sam služio kralja Aleksan- dra, da sam imao reputaciju. Sve sam to morao da zaboravim i da prihvatim novu situaciju. Sve sam izgubio lično, ali me nada nije nikad ostavila.

Postavljeno: april 2022.

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Autor sajta  Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača sajta www.audioifotoarhiv.com
Dragoslav Simić Video zapis - O knjigama koje govore: Veče Dragoslava Simića. Narodna biblioteka Kruševac. Novinarka Maja Martinović, (Radio televizija Kruševac) 2006.
Dragoslav Simić je ekspert za proizvodnju radio programa o čemu svedoči ovaj sajt na kome možete čuti 1000 dokumentarnih radio emsija Dragoslava Simića: opširnije vidi

sicke41@gmail.com

english   YouTube   facebook sajta

Staza Vašeg puta vodi Vas u svet audio i foto arhiva novinara Dragoslava Simića.
Najznačajnije ličnosti iz političke i kulturne istorije nekadašnje Jugoslavije i današnje Srbije, pojavljuju se u izlozima ovog sajta.
Možete čuti veliki broj dokumentarnih radio emisija Dragoslava Simića i njegovih kolega po izboru urednika ili gledati fotografije snimljene iz profesionalnog ugla. Sajt otvara sačuvane porodične zvučne arhive na srpskom jeziku nastale pre i posle Drugog svetskog rata.
"Gosti sajta", “Knjige koje govore”, "Vaša pisma", "Radio kritika", "Prijatelji sajta", "Novi projekti", "Da li ste pročitali retke knjige" ~ samo je deo stranica ove elektronske izložbe okrenute novim medijima u svetu.
Sajt spada u domen nematerijalne kulture. Sajt je nekomercijalan.
Pristup sajtu je slobodan. Podržite ga donacijom. Novčani prilozi uplaćuju se preko žiro računa.
Informacije: urednik sajta Dragoslav Simić sicke41@gmail.com


Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Ako želite lako i brzo da se snađete na sajtu kliknite na početna slova abecede.
Ovaj način omogućiće da lako pretražite sadržaj sajta.

A    B    C    Ć    Č    D    Đ        E    F    G    H    I    J    K

L    Lj    M    N    Nj    O    P    R    S    Š    T    U    V    Z    Ž

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana