From: Zoran Jovanović
Sent: Monday, May 01, 2017 9:11 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Franc Piler, Beč, 1913.
Bazel, 01.05.2017
Poštovani gospodine Simiću,
Gledao sam TV emisiju Žikina šarenica u kojoj ste govorili o Francu Franji Pileru kojeg sam lično poznavao. Čika Franja kako smo ga zvali se na kraju rata iz partizana vratio u Skelu kod Obrenovca i nedugo zatim prešao reku Savu i došao u Bežaniju. U Bežaniji se oženio sa lepom Sofijom i dobio sina Petra 1948. godine, a 1953. godine dobio ćerku Veru. Čika Franja se zaposlio u pošti i bio prvi poštar u Bežaniji. Moja tetka se puno puta šalila sa njim što nosi šajkaču, a on Nemac. Govorila mu je Franjo ti Nemac, a stalno nosiš šajkaču. Boso ja sam Titov partizan, s ponosom je govorio i šajkacu nikad nije skidao. Stanovao je u kući u ulici Ive Lole Ribara br.9 u Bežaniji. Kada su početkom sedamdesetih godina počeli da ruše Bežaniju zbog novih blokova čika Franja je kupio kuću u podnožju Kosmaja i tamo se odselio sa ženom Sofijom, a deca su ostala u Beogradu. Ja sam te godine otišao u Švajcarsku, a više od pola Bežanije je srušeno. Ima jedna knjiga Bežanija u slici i reči koju je napisao Zoran Matijašević sa puno ilustrovanih fotografija iz tog vremena u kojoj je i čika Franja sa svojom porodicom.
Puno lepih pozdrava od Zorana Jovanovića
iz Švajcarske
Fotografije snimio Dragoslav Simić.
Beleška urednika sajta Dragoslava Simića
Fotografije Franca Pilera snimio sam u selu Stojniku kod Kosmaja, u njegovoj kući jednog toplog letnjeg dana 1987. godine? Čika Franja je imao neobičnu istoriju. Ispričaću tu istoriju ukratko kao kada se piše sinopsis za film. Priču sam rekonstruisao novembra 2015. uz pomoć prijatelja Jovana Mandića koji je čika Franju upoznao u bolnici u Beogradu kada su se zajedno lečili svako od svoje bolesti. Tonski zapis koji sam načinio sa čika Franjom u Stojniku, izgubljen je.
~ Jozef Piler rođen je 1913. godine u Beču od oca Austrijanca i majke Bečlijke, Magdalene. Imao je starijeg brata Vilhelma. Tokom Prvog svetskog rata njihov otac gine u Galiciji.
~ Srpski vojnik, austrougarski zarobljenik Milovan, skeledžija iz Zabrežja na Savi, dočekuje kraj Prvog svetskog rata u Beču. To je 1918. godina. Raspala se Austrougarska carevina. Glad u Beču, beda. Milovan sreće Magdalenu sa dvoje dece, u daljem tekstu Micu. Pobednici imaju hranu i Milovan svoja sledovanja deli sa Micom i njenom decom. Mica je šnajderka.
~ 1919. na prvi šlep koji odlazi za Srbiju iz Beča, ukrcali su se Milovan, Mica, njena „singerica“ i dvoje dece, sa pokućstvom koje je Mica imala u Beču. Iskrcavaju se u Obrenovcu. Život nastavljaju kod Milovana u Zabrežju.
~ Mica ima drugačije navike od srpskih seljanki, ali odmah zadobija njihovo poverenje šnajderskim zantom koji je imala. Stiže i njen klavir. Milovan, raspusnik i bekrija, ženi se Micom. Dobijaju dvoje ženske dece. Česta pijančenja i tuče u kafanama.
~ Stariji brat Vilhelm već 1923. godine napušta Zabrežje i vraća se u Austriju. Nije mu se dopao život sa očuhom. Mlađi Franja ostaje. Obožava očuha Milovana. Zna srpski, tuče se sa vršnjacima, radi poljske poslove, pliva u Savi, ribari sa Milovanom.
~ Rat 1941. godine. Kapitulacija Jugoslavije zatekla je Franju u Skoplju. Nemci sve Hrvate i foksdojčere pozivaju da im se pridruže. Dok ovi izlaze iz zarobljeničkog stroja, Franja ostaje sa svojim drugovima vojnicima. Nekako je uspeo da se domogne Skele, sela na Savi. Tu se povezao sa partizanskim pokretom, postaje partizan. Ženi se. Brata je poslednji put video one godine kada se ovaj vratio u Austriju.
~ 1944. Franja je kao partizanski borac pred Sarajevom, mitraljezac. Posle neke velike borbe, vidi grob na kome piše Vilhelm Piler. Pomišlja da je ubio brata.
~ U selu, ali i u ratu svi su ga zvali gedža. Ponosio se svojim opancima šiljkanima, anterijom i bridž pantalonama. Tukao se kad je morao, a psovao je bolje od očuha. Ko ga prvi put vidi i sluša zaista je ličio na pravog srpskog seljaka gedžu.
~ Prve radne akcije, a na svim akcijama kasnije učestvuje gedža. „Ja sam Titov partizan“,~ govorio je. Kao zaslužnom borcu nude mu neko odgovorno mesto. Ali on hoće da bude poštar. Tako je poštar Franja ostao poštar do kraja života.
~ Nemački je zaboravio. Očuh, posle neke kafanske tuče 1948. umire.
~ Nekoliko godina kasnije umire i majka Mica, poštovana u celom kraju kao vredna i radna žena.
~ Sedamdesetih godina prošlog veka, na nečiji nagovor, piše Franja Crvenom krstu Austrije da se raspita za brata. Stiže odgovor: Brat ti je živ. Sreću se njih dvojica u Beču, gospodin Vilhelm i gedža odeven kako ga vidite na fotografijama.
Ukratko: Beč, kraj 1918, glad, srpski zarobljenik, Mica Austrijanka sa decom i singericom, klavir i njen nameštaj na šlep pa u Obrenovac .A posle? E, to posle je sinopsis za roman sa početkom koji znate. Roman, pitate se, zašto da ne?!
~ Na jednom stolu vidi se moja torba u kojoj je stajao magnetofon, na drugom stolu „uher“ kojim sam Franju snimao. U okruženju su tu još osim čika Franje, njegova žena i sestra kao i komšije koji su se slikali sa Pilerima za uspomenu. Sećam se jedino prijatnog i gostoljubivog Franje prpošnog gedže, ostala imena sam zaboravio. Da li je tako trebalo? Kao da su znali da će ih ovaj link sačuvati.
Postavljeno: decembar 2015.
Pismo koje je stiglo 7. MAJA 2017, razrešilo je sve.
Javio se gospodin Petar Piler sin Franje Pilera koji je sačuvao emisiju i poslao je. Evo tog pisma u celini. Koristim priliku da se izvinim ako sam u emisiji koju pominje Piler rekao nešto što nije bilo dolično starome Pileru.
Ali zato možete čuti radio emisiju u celini.
From: Petar Piler
Sent: Sunday, May 07, 2017 12:40 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: ARHIV-FRANC
Gospodine Simiću,
gledao sam Žikinu šarenicu u kojoj ste gostovali između ostalog i pričom o Francu Pileru.
Ja sam Petar Piler sin pokojnog Franca i rekao bih vam sledeće
Zahvalan sam Vam što ste za mog oca našli mesta u svom ARHIVU. Mala zamerka na naglašenosti na alkoholizam, pošto moj otac od 45 godine do 90.godine svog života nije popio kap alkohola.
Koliko sam razumeo, zagubljen vam je tonski zapis emisije. Ja sam ga sačuvao pa ću pokušati da vam ga dostavim.
S poštovanjem P.Piler
Govori čika Franja Piler. Emisija počinje zvucima vergla.
Slušaj: (mp3)
Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.
Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com
Autor sajta | Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača
sajta www.audioifotoarhiv.com
sicke41@gmail.com sajta |
From: Zoran Jovanović BAZEL
Sent: Thursday, May 04, 2017 11:00 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject:
Bazel, 03. 05.2017
Poštovani gospodine Simiću
Moje pismo možete slobodno da objavite, a sve je istinito što sam napisao. Još puno toga znam o sada pokojnom čika Franji i njegovoj familiji jer sam ih lično poznavao. Ja sam mašinski konstruktor po zanimanju i sada sam u penziji. U slobodno vreme pišem knjigu Beograd nekad i sad. Ja sam rođeni Beograđanin, četvrta generacija u nazad, a puno toga se promenilo u samom gradu i ljudima koji sada u njemu žive. Kao što i sami znate one Petooktobarske promene narodu ništa dobro nisu donele, samo pojedincima koji su u tome učestvovali.
Lep pozdrav od Zorana Jovanovića
iz Švajcarske
Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica
Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.