Photo: D. Simić, sva prava zadržava autor. Fotografije se
mogu koristiti isključivo uz dozvolu autora.
E-mail sicke41@gmail.com
Sa Nikolom Pašićem upoznao me je Mića Radenkovič, jedan od organizatora „Srpsko američkih dana“ u Njujorku, 1990. godine. Zahvaljujući ovom američkom građaninu upoznao sam tada i mnoge druge Srbe koji su bili sagovornici mojih dokumentarnih emisija.
Nikola Pašić je bio srdačan i neposredan čovek. Predložio je da pređemo na „ti“. To je kod njega bilo tako jednostavno i prirodno da sam posle 5 minuta razgovora pomislio da ovog čoveka zaista poznajem godinama. Pašić je bio kanadski državljanin, advokat po struci i isključivo ga je zanimala politika. Satima je bio u stanju da analizira uspon i pad pokreta Draže Mihailovića kome je pripadao do odlaska iz zemlje 1945. godine.
Politički, bio je za prestanak „građanskog rata“ koji se i posle završetka rata u diskusijama među ljudima nastavljao, za izmirenje četnika i partizana. Bio je to galantan, u pravom smislu reči gospodin čovek kome je maternji jezik bio grčki, koji je govorio savršeno srpski, a pisao je i mislio na jezicima engleskom, francuskom i nemačkom. Onako vedar i nasmejan, lepih manira, prijatelj Desimira Tošića i saradnik „Naše reči“ u Londonu, časopisa koji je okupljao projugoslovenski orijentisane intelektualce, nije imao smisla za neke „teške životne romane“. Birao je vedrije teme. Umeo je da zapleni čoveka odmah i lako stekne poverenje novih prijatelja. Za ovu vrstu lakih komunikacija trebalo je imati i urođen smisao, međutim svakako je tome doprinelo i vaspitanje koje je stekao u različitim evropskim sredinama u kojima se kretao njegov očuh, diplomata Dragomir Kasidolac. (Vidi „Knjige koje govore“)
Slao mi je opširna pisma faxom, a često se javljao i telefonom da pita šta se dešava u zemlji. U to vreme još nije bilo razvijeno pisanje elektronskom poštom. Ali 2000. posle promena Nikola se spremao da dođe u Beograd. Ovde je imao rođake, a mene je pitao da li bi hteo da se povežem sa Borom Dimitrijevićem direktorom zaječarskog Arhiva pa da tamo putujemo zajedno.
2001. Nikola je prvi put došao u Srbiju, posle 50 godina.Tako je ostala zabeležena i sačuvana ova kolekcija od stotinak fotografija iz Zaječara, Beograda i sa puta na Oplenac. Potpisi ispod fotografija su često skraćeni zbog kompjuterskog programa u kome je ova stranica sajta rađena.
Stranica je postavljena avgusta 2009. i mnogim ljudima sa fotografija sam zaboravio imena, ali za Zaječarce neće biti problema da se prepoznaju. Ima i jedna nekvalitetna fotografija koju sam uvrstio zbog dokumentarnosti. To je Nikola Pašić i istoričar dr Andrija Radenić, snimak u Radenićevoj biblioteci. Radenić, neobično plodan pisac zadužio je pored ostalog srpsku kulturu i svojim prevodom i komentarima „Dnevnika Benjamina Kalaja“, austrougarskog diplomate koji je boravio u Beogradu od 1868. do 1875. Radenić i Pašić rođeni su iste 1918. godine. Ovolika količina fotografija pravi je podsticaj za nekog budučeg autora dokumentarnog filma o Nikoli Pašiću, unuku.
Dopisivao sam se kasnije često sa Nikolom elektronskom poštom kojom je vladao odlično. Ali jedan „napad“ virusa uništio je našu prepisku. Prilažem samo jedno pismo koje je nekim čudom ostalo sačuvano.
----- Original Message -----
From: nikola
To: Dragan Simic
Sent: Monday, February 20, 2006 12:54 PM
Subject: privatno
nicHolas pasic, m.a. (Oxon)
Notary Public in the Province of Ontario
20 02 2006
Dragi Dragane,
Kao sto si čuo iz mog dugog usmenog razmišljanja na telefonu, gde se pitam kako mogu naći novac u ovoj našoj Dijaspori da platim za kupovnu važnih istorijskih dokumenata u vezi Čerčilove britanske obaveštajne i vojne službe o kome je on sam znao dok su svi ostali kao SOE slali Partizanima materijalnu pomoć i Idn koji je vodio politiku sa izbegličkim vladama u Londonu.
Svi su mislili da će stvarno doći do isrkcavanja Britanske nepostojeće Armije od 200.000 vojnika na Srednjem Istoku, od koje pola su bili fiktivni! Cilj Britanaca je bio čisto vojnički da dovuku što više Nemačkih divizija na ovom poluostrvu l943 i l944 godine I tako sebi i Sovjetima olakšaju borbu na Istočnom frontu i docnije, prilikom invazije Normandije. Zbog toga je trebalo pomoći samo Partizane sa oružjem dovoljnim za vojsku od pola miliona bez obzira sto će oni doneti komuntičku vlast u zemlji posle rata i što će toliki srpski narod na kraju stradati u nasoj zemlji .Ovo se tek saznalo l990. godine u knjizi službenog istoričara strategije obmane koja se krila posle rata. Britancima je bilo glavno da Partizani "ubiju sto više Nemaca" a sto se tice Draže i njegovog pokreta , general Wilson je jasno rekao, treba ga napustiti da propadne "kao sto bi voćka pala kada joj se odseče grana"!
Ja nemam lične egzistencijalne probleme kao ti i tvoja porodica, ali ipak moram u 87 godini da se još mučim na ovom računaru , naročito kada kucam na našem jeziku bez ispravnog programa da popravim jezičke i druge greške što na engleskom već postoji kao odličan program. Da li ti mozda imaš neko rešenje za ovo?
Hvala ti na intervenciji kod gđe Sudar i ja sam već ranije razmisljao da je pozovem ali stvarno sam uvek bio previše zauzet.
Sve najbolje, tvoj, prijateljski, Nikola.
Postavljeno: septembar 2009.
Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.
Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com
Autor sajta | Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača
sajta www.audioifotoarhiv.com
sicke41@gmail.com sajta |
Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica
Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.