
Na književnoj večeri u Beogradu februara
2010.
Katalin Ladik pesnikinju i glumicu upoznao sam i snimio 1976. godine u Novom Sadu. Sreo sam je posle toga prvi put u Beogradu na književnoj večeri februara 2010. Želeo sam da napišem mali esej o ovoj neobičnoj ženi, ali kada sam čuo Kolumbijca N. Sandovala Vekarića antropologa, beogradskog studenta, čija je majka Dubrovčanka, odlučio sam da unesem njegov tekst jer je precizniji, tačniji i istinitiji. Ovo je deo eseja o ženi:
"Dovoljna je jedna njena reč da razori poredak broda. Na
svakoj daščici broda bez određenog cilja nalazila se neka šifra, kodeks
se kompletira kad jelen odluči da zatvori krug vatre i vode. Golubica je
opravdanje svetlosti neba koje nema ni prozore ni vrata. Heroj je dva puta
muškarac, dva puta ženka, ali ni ona, ni on nisu pravljeni po slici i sličnosti,
jer Stvoritelj Zagonetki je veštac, hermafrodit koji se igra i postaje zmija
u jabukaru kome prete furije. To je kraljevstvo samoće i tišine. Jedan anđeo
brani svoje ulaze laserskim oružjem, sirene trče uplašeno progonjene satirom,
lakrdijašem koji igra streepteas na poleđini nekog ogledala razbijenog
u paramparčad na krivini jedne staze koju su načinile mazge i kamile.
Ali Ona ima mantru, svetlost i tamu u boci sa Gilgamešom ranjenim jednim
hicem iz neposredne blizine.
Ljubavna strana za KATALIN LADIK
„Strela slučajno odapeta
u vazduh
ubija slavuja.“
Paul Disnard