Beleška Dragoslava Simića:
Znatan broj Slovenaca je učestvovao na strani Srbije u I Svetskom ratu i to već od 1914. godine.
Ovu fotografiju iz 1918. godine, poslali su mi stari
Slovenci preporodovci za potrebe feljtona, ing Leon Kavčnik,
Eugen Lovšin, Rudolf Fajgelj i Janko Orožen.
Mali čovek rastom u sredini desno sa brčićima trebalo bi da je pukovnik
Janko Stibilj Vukasović.
(klikni na sliku za uvećanje)
U nedeljniku Intervju, objavio sam 1988. godine seriju tekstova pod naslovom „Slovenci ~ dobrovoljci u Prvom svetskom ratu u Srbiji“. Ovi tekstovi objavljeni su u 14 nastavaka kao feljton tokom 1988. godine.
Štefan Levičnik, selo Polje kod Ljubljane
Dok sam pisao feljton, još je bilo živih Slovenaca koji su se, bežeći iz austrougarske vojske, priključili srpskoj vojsci na Solunskom frontu i za pokazanu hrabrost, bili odlikovani Karađorđevom zvezdom. Neke od njih možete videti na ovim fotografijama.
Kao izvorni materijal za pisanje poslužila mi je vrlo obimna i dokumentovana knjioga: “Dobrovoljci Kladivarji Jugoslavije 1912-1918”. Zbrali in uredili Dr Turk Ernest, Jeras Josip i Paulin Rajko, Ljubljana 1936.
Zanimljivo je da sam za ovu temu imao punu podršku “Intervjua”, urednika Dragan Vlahovića i Baneta Jovanovića. Vredi pomenuti, u to vreme “podrška” to je pre svega značilo materijalnu sigurnost novinara: avion Beograd ~ Ljubljana ~ Beograd, iznajmljeni auto koji je na Brniku čekao ovog novinara, putne dnevnice za 6 dana i posebno, nepredviđeni odlazak u Trst jer je, kako će se videti dalje, Gospođa Katelaper živela u Trstu. Ovi podaci su nevažni za temu Slovenci, nosioci Karađorđeve zvezde, ali kada danas zapisujem ove redove smatram da savremeni čitalac u ovo vreme oskudice, kada vodeće novine u Srbiji ne plaćaju honorare, treba da zna kako se nekada u Jugoslaviji medijski poslovalo.
Žena koja drži fotografiju Janka Stibilja Vukasovića, svog strica, zvala se Adela Katelaper, rođena Stibilj. Za nju sam doznao u Ajdovščini, selo Vrtovina, gde se nalazi i mauzolej Stibilja Vukasovića. Živela je tada u Trstu, odnosno Općinama prvoj stanici na koju staje voz kada pređe granicu iz Jugoslavije u Italiju. U svom sećanju sačuvala je puno uspomena na strica Janka i vrlo se radovala da može novinaru iz Beograda da ispriča ko je bio Janko Stibilj Vukasović. Tonski zapis tog razgovora je izgubljen.
Iz biografije ovog neobičnog čoveka Janka Stibilja Vukasovića
Rodio se 1851. godine u Vrtovini kod Ajdovščine. Završio je nautičku školu. Dana 25. avgusta 1875. godine odlazi u Beograd gde se priključuje dobrovoljačkom odredu generala Stratimirovića. Sledeće godine odlazi u Bosnu da bi stupio u četu Petra Mrkonjića (budućeg kralja - pod ovim imenom Petar Karađorđević je učestvovao u ratu sa Turcima). Potom se u Hercegovini priključuje vojvodi Ljubibratiću i sa njegovom četom učestvuje u mnogim bitkama sa Turcima.
Posle toga se vraća u svoje selo. Vlasti ga hapse, a on po izlaska iz zatvora iste 1877. godine odlazi u Srbiju. Stupa u redovnu vojsku kao narednik. U ratu sa Turcima zadobija svoje prvo ratno odlikovanje. Na Slivnici 1885. godine dobija Takovski krst i postaje potporučnik. Uz svoje ime Stibilj dodaje još jedno, Vukasović.
U Balkanskim ratovima bio je komandant žandarmerije, a u Prvom svetskom ratu sa svojim četama učestvuje u odbrani Beograda. U toku 1917. godine Austrougarska ga u odsustvu osuđuje na smrt.
Po oslobođenju, 1919. godine, postaje pomoćnik komandanta Dravske divizije. Umro je 1924. godine.
Andrej Kotnik, selo Ravne
Želim da naglasim da su ovi stari Slovenci sa kojima sam razgovarao, bili vrlo predusretljivi i spremni za razgovor.
Tonski zapisi su izgubljeni osim jednog. To je Janko Orožen rodom iz Celja koji je tada imao 100 godina.
Sve fotografije na ovoj strani snimio je Dragoslav Simić, aprila 1988. godine.
Jedan nastavak iz feljtona “Slovenački dobrovoljci
iz 1914.” “Jugoslavija ili smrt”
Objavljeno 4. decembra 1987. godine
Okupljeni oko lista “Preporod”, koji je izlazio 1912. godine, a zabranjen 1913, napredni slovenački đaci i studenti postavili su kao cilj svoje političke grupe uništenje habsburške monarhije revolucionarnim putem. Svi oni su bili listom za stvaranje jedne jugoslovenske države, sa kulturnom autonomijom za Sloveniju.
Postavljeno: jun 2014.
Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.
Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com
Autor sajta | Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača
sajta www.audioifotoarhiv.com
sicke41@gmail.com sajta |
Povodom godišnjice „100 godina od početka Prvog svetskog rata“ na ovom sajtu možete pogleti srodne linkove:
Do sada uneti materijali na ovaj sajt:
~
Atentator Gavrilo Princip i svešetnik Kosta Božić
~ Petar
Jović dobrovoljac
~ Lujo
Lovrić, bitka na Dobrudži 1916.
~
Sarajevski atentat, zapisao Lav Trocki
~ Solunci
govore - “Solunski front ~ proslava kao nešto između”
~
Slovenci - Jugosloveni
~
Veliki rat generala Milana Pešića 1914. ~ 1918.
~
Slovenci, nosioci Karađorđeve zvezde, snimak 1988.
~
Princip bez advokata, Piše Todor Kuljić
~
Nasleđe za budućnost, heritološki pogled na stogodišnjicu početka
Prvog svetskog rata. Piše Prof. dr Suzana Polić – Radovanović
~
Engleska priča o Gavrilu Principu; Iz porodičnog ugla Katharine
Quarmby. Piše Dragoslav Simić
~
“Rat se bliži kraju”, brošura štampana u Kragujevcu, 1915. godine
~
Vojnička pisma 1914. ~ 1918.
Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica
Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.